GUNDULIĆ, Ivan Marinov, povjesničar (Ancona, 1600 — Dubrovnik, 14. VIII. 1650). Školovao se u talijanskim učilištima. Bavio se trgovinom u Anconi, a nakon očeve smrti 1624. u Dubrovniku, gdje je obavljao i različite javne dužnosti. Bio je tako više puta član Malog vijeća i knez Republike. Obiteljski je imutak povećao poslovima i ženidbom, a 1627. kupio je dvorac obitelji Skočibuha u prigradskom predjelu Tri crkve. Njegov stariji brat, isusovac Marin, darovao je isusovcima 18 000 dukata za izgradnju Dubrovačkoga kolegija (Collegium Ragusinum), a Ivanu je 1634. kao općem baštiniku ostavio svoj ostali imutak. Uza sve svoje poslove i dužnosti, G. je proučavao dubrovačku povijest. Vlada Republike dopustila mu je istraživanje građe državnog arhiva, a također se služio izvorima što ih je u XVI. st. skupio njegov predak, pravnik i diplomat Frano. Na toj, za novija razdoblja autentičnoj podlozi na talijanskom je jeziku napisao povijest Dubrovnika od osnutka grada do 1484. Rkp. se sačuvao u Knjižnici Male braće u Dubrovniku i u prijepisu iz 1860. pod naslovom Annali ossia Notizie dell’origine della Repubblica di Ragusa e delle cose più cospicue occorse in diversi tempi della medesima, raccolte da varii manuscritti antichi u Arhivu HAZU u Zagrebu. N. Nodilo – koji je mislio da je G. bio franjevac, a oslanjajući se na S. M. Crijevića – nepotpisani je rkp. atribuirao Gunduliću, što je u znanosti prihvaćeno. Kako se Gundulićevim djelom služio Dž. Rastić, Nodilo je u Akademijinoj seriji Munumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium (sv. 25) publicirao Rastićevu povijest Dubrovnika do 1451. te joj dodao Gundulićev tekst od 1451. do 1484, naslovivši ga Croniche ulteriori di Ragusa probabilmente opera di Giovanni di Marino Gondola, i one odlomke koje je u Gundulića Rastić zanemario. Prema Crijeviću, G. je kao povjesničar uživao velik ugled među sugrađanima.