Mehanički balet (Ballet mécanique, 1924), Francuska, c/b, 15 min, nijemi, r.: Fernand Léger, df., asistent režije, montaža: Dudley Murphy.

Slikar i teoretičar F. Léger (1881 – 1955) režirao je ovaj čuveni avangardni film uz pomoć amer. snimatelja i film. eksperimentalista D. Murphya. Zbog pokušaja oslobođanja slike od smisla, film se često smatra dadaističkim – ritmičnost, strukturno povezivanje pokreta u kadru s montažom, brojni trikovi, ponavljanja istih kadrova te izbor planova (krupni, detalji) čine predmete neraspoznatljivima te izoliranima iz očekivana okružja. Ljudsko tijelo običan je objekt, a u velikom je broju kadrova prikazan samo manji dio tijela (npr. usta); s pomoću prizmi i višestruke ekspozicije, čovjek je često izobličen. Osebujna koreografija pokreta sugerira mehaničku prirodu djela i prikazom dijelova strojeva, razrađenom ritmičnošću te mehaničkom, strojnom prirodom medija, očitom i u upadljivoj i strogoj završenosti kadrova rezom. Napisani tekst Netko je ukrao bisernu ogrlicu vrijednu pet milijuna režijski je i montažno »razlomljen« (nule su izdvojene u zasebne kadrove), što naglašava izostanak logike, a premda su, na prvoj projekciji najvjerojatnije prikazani na kraju, kao epilog, ti su kadrovi u velikom broju postojećih kopija umetnuti otprilike u sredinu filma. Skladatelj G. Antheil je, prema redateljevim naputcima, napisao popratnu glazbu.

N. Gilić