Brajša, Stojan, pravnik i publicist (Pazin, 24.I.1888 – Gorica, 12.IV.1989). Brat skladatelja Ćirila Brajše, gimnaziju je završio u Pazinu 1907., studirao pravo u Zagrebu, Beču i Grazu, a doktorirao u Zagrebu i Padovi. U Pazinu je 1908. bio jedan od osnivača Hrvatskoga katoličkog akademskog društva »Juraj Dobrila«, a uređivao je list Pučki prijatelj. Radio je kao sudski pripravnik u Pazinu (1914–17) i odvjetnički pripavnik u Puli (1917–20). Pisao je članke o psihologiji, sociologiji i filozofiji u Narodnoj prosvjeti i dr. časopisima. Nakon I. svj. rata imao je odvjetnički ured u Gorici, a surađivao je sa slov. kršćanskim socijalistima. Ušao je u polit. život, te je sudjelovao na izborima za tal. parlament 1921. i 1924. Za jugosl. novine i časopise pisao je članke o pedagogiji, muzikologiji i povijesti Istre. Bio je predsjednik obnovljenoga Političkog društva za Hrvate i Slovence u Istri, tajnik Tiskovnoga društva za Istru i neko vrijeme urednik lista Istarska riječ. U Jugoslaviju je morao emigrirati 1931. Bio je odvjetnik u Novome Mestu i Splitu, a 1941–45. sudac u Zagrebu. God. 1945. vratio se u tal. Goricu, gdje je u školi predavao lat., grč. i engl. jezik. Zatim je u Trstu radio za Savezničku vojnu upravu. Pisao je tekstove o filozofiji, pedagogiji, psihologiji, muzikogiji te pravne i filozofske udžbenike.

R.

BRAJŠA, Stojan, pravnik i publicist (Pazin, 24. I 1888 — Gorizia, 12. IV 1989). Brat skladatelja Ćirila. Polazio je gimnaziju u Sušaku i Pazinu (maturirao 1907). Studirao je pravo u Zagrebu, Beču i Grazu te doktorirao u Zagrebu (1914) i Padovi (1920). Za studija pridružio se grupi mladih intelektualaca koji su djelovali u duhu klerikalnoga političkog pokreta u Istri (T. Peruško). Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Hrvatskoga katoličkog akademskog društva »Dobrila« u Pazinu (1908–11). God. 1911. krčki biskup A. Mahnič povjerio mu je uređivanje glasila klerikalnoga političkog pokreta Pučki prijatelj (Krk—Pazin—Trst; nije se potpisivao). Bio je prislušnik u pokrajinskom sudu i tribunalu u Pazinu (1914–17) i odvjetnički pripravnik u Puli (1917–20). Nakon talijanske okupacije Istre otvorio je odvjetničku kancelariju u Gorici, gdje je surađivao sa slovenskim kršćanskim socijalistima. God. 1921. i 1924. kandidirao se za talijanski parlament; 1924. izabran je za predsjednika obnovljenoga Političkog društva za Hrvate i Slovence u Istri, a 1931. mora emigrirati u Jugoslaviju. Bio je odvjetnik u Novom mestu (1931), Splitu (1931–41), potom do svršetka II svjetskog rata vijećnik Sudbenog stola u Zagrebu. God. 1945.vraća se u talijansku Goricu, gdje u slovenskoj srednjoj školi predaje latinski, grčki i engleski jezik. Potom u Trstu radi na Slovenskom radiju, a poslije kao pravnik i prevoditelj u pravnom odjelu Savezničke uprave. Poslije ponovno živi u talijanskoj Gorici. — Napisima iz područja filozofije, psihologije i sociologije javlja se oko 1909. u pazinskom listu Narodna prosvjeta; priloge iz područja pedagogije, muzikologije (istarske narodne pjesme), novije prošlosti Istre (vrijeme biskupa J. Dobrile) i dr. objavljivao je u Luči (1912–13, 1916–17), Mladiki (1922), Jadranskom almanahu (1923–24), Preporodu (1928–29), Novoj reviji (1932), Novom dobu (Split 1932). Potpisivao se i pseudonimom Filates. Pravne rasprave objavljivao je u zagrebačkomu pravničkom časopisu Mjesečnik (1936, 1942–45). Od 1922. tajnik je Tiskovnog društva za Istru. God. 1923. potpisivao se neko vrijeme s Ivanom Starim kao vlasnik novopokrenutog lista Istarska riječ, koji su nakon sporazuma o suradnji (potkraj 1922) neko vrijeme zajednički izdavali istarski Hrvati narodno-kršćanske i narodno-liberalne političke struje. Za I svjetskog rata uredio je s Josipom Baćićem zbornik Hrvatska škola (Ljubljana 1916). Izdao je više pravničkih djela te udžbenik s područja filozofije.