Zahumlje (Hum), pov. hrv. kraj uz more od Neretve do Dubrovnika; na SZ graničio s područjem Neretvana i Hrvatskom državom, na S s Bosnom, na I sa Srbijom i na JI Travunijom (Trebinjem) i Dubrovnikom. Gl. središte Blagaj na gori Humu kraj Mostara. U 10. st. spominje se kao neovisna oblast s domaćim knezovima (arhontima). U prvoj pol. 10. st. Zahumljem je vladao Mihajlo Višević koji je bio u polit. vezama s hrv. kraljem Tomislavom i sudjelovao u radu sabora u Splitu 925. U 12. st. Zahumljem je upravljao brat Stefana Nemanje, Miroslav, a za to područje zanimanje su pokazivali i hrv.-ug. vladari (1198., 1253). Vlast Nemanjića istisnuo je iz Z. bos. ban Stjepan II. Kotromanić 1326. Od poč. 15. st. veći dio Z. ušao je u sastav zemalja vojvode Sandalja Hranića, a od 1435–66. njegova nasljednika, vojvode, od 1448. hercega, Stjepana Vukčića Kosače (po njemu od tada nosi ime Hercegovina), čije su zemlje osvojili Turci 1482–90.