Početna O portalu Upute Kontakt

LZMK
Portal znanja LZMK

LZMK
Portal znanja LZMK


Bosna i Hercegovina, (akr. BiH), država u JI Europi; 51 209 km2, 4 365 000 st. (1991.: Muslimani 43,7%, Srbi 3l,4%, Hrvati 17,3% i dr.). Gl. grad Sarajevo. Ostali veći gradovi: Banjaluka, Tuzla, Zenica, Mostar. Sastoji se od većeg bosanskog i manjeg hercegovačkog dijela; granica: planine Vran–Raduša–Vranica–Bjelašnica–Treskavica–Maglić. Od S prema J pružaju se: peripanonska Bosna, brežuljkasto-nizinski kraj duž desne obale Save; središnja planinsko- (Bjelašnica, Trebević, Jahorina, Ozren) -kotlinska (sarajevsko-zenička, travnička, fojnička, kreševska kotlina) Bosna; bosansko-hercegovački visoki krš – područje bȉla i poljâ (Livanjsko, Glamočko, Duvanjsko) i niska Hercegovina, vapnenačko područje na JI zemlje. Klima je kontinentalna, na J mediteranska. Rijeke: na S Sava s pritocima: Una, Vrbas, Bosna, Drina, a na J Neretva i Trebišnjica. Jezera: Buško, Bilećko, Modračko, Jablaničko. Uzgajaju se žitarice, krumpir, duhan; voćarstvo: šljive, jabuke. Govedarstvo, ovčarstvo, svinjogojstvo. Šumarstvo (45% površine pod šumom). Gospodarstvo uništeno u ratu (1992–95). Gl. pristaništa (na Savi): Brčko, Bosanski Brod. Zračne luke: Sarajevo, Mostar, Tuzla. – pov Naseljena od paleolitika, a najstarija naselja pripadaju kulturi moustériena. Od poč. ← 1. tisućljeća ondje žive ilir. plemena Mezeji, Oserijati, Breuci, Japodi, Desidijati, Delmati, Autarijati, Daorsi. U ← 4. st. prodiru keltska plemena. Od ← 229. do ← 168. Iliri vode dugotrajne ratove protiv rim. legija. Istom nakon sloma Batonova ustanka (6–9. god.) Rimljani su ovladali područjem BiH, koje ulazi u sastav rim. provincije Dalmacije. Podjelom Carstva 395. teritorij BiH pripao je Z dijelu. Od 476. ovim prostorima prolaze mnogi germ. narodi (pod vlašću Istočnih Gota 489 – o. 540), a od tada počinju prodirati Avari i Slaveni, koji se poč. 7. st. trajnije naseljavaju. U rat protiv avarske države Franci su uvukli i Hrvate koji su, svladavši Avare, zaposjeli njihovu zemlju. Sred. 10. st. prvi se put spominje B. kao mala oblast. Pojedina područja kasnijeg bos.herc. teritorija razvijaju se do 12. st. duže ili kraće vrijeme u sastavu susjedne hrvatske, odn. srp. države. Od sred. 12. st. B. ima svoje vladare s titulom bana (Borić, Kulin). U tijeku 13. st. bos. vladari (Ninoslav i Prijezda) odolijevaju nastojanjima Ugarske da Bosnu pridruži zemljama krune sv. Stjepana. Polit. ambicije ugarskog dvora u 13. st. najčešće su skrivane i opravdavane borbom protiv krivovjerja o kojemu izvori govore od vremena bana Kulina (1180–1203). Premještanjem biskupskog sjedišta iz B. u Đakovo (sred. 13. st.) ostavljen je prostor krstjanima, optuživanima za krivovjerje, da do kraja 13. st. izgrade samostalnu sljedbu s vlastitom hijerarhijom, poznatu kao Crkva bosanska. Krajem 13. i poč. 14. st. veći dio B. je pod gospodstvom bribirskih knezova, dok je manjim vladao srp. raskralj Stefan Dragutin. Poč. dvadesetih god. 14. st. počinje snaženje i teritorijalno širenje B. pod vlašću bana Stjepana II. Kotromanića, čija se država prostirala »od Save do mora i od Cetine do Drine«. Za njegova nasljednika bana Tvrtka nastavljeno je jačanje B. i njezino teritorijalno širenje, os. na račun susjednih srp. velikaša. 1377. B. je postala kraljevstvom, a ban Tvrtko njezinim prvim kraljem. Nakon njegove smrti (1391) B. je zahvatio proces osamostaljivanja najistaknutijih velikaša, pa je to na unutarnjem planu bilo vrijeme dugotrajnih sukoba iz kojih je zemlja izašla teritorijalno podijeljena na oblasti Hrvatinića, Radinovića-Pavlovića i Hranića-Kosača, te na zemlje pod kraljevom vlašću. Ta podijeljenost olakšala je tursko upletanje u unutarnje bos. prilike. Konačno su Turci 1463. zauzeli veći dio bos. države. Od S krajeva hrv.-ug. kralj formira dva zaštitna područja (Jajačka i Srebrenička banovina) koja su trebala štititi susjedne hrv. zemlje od tur. opasnosti. Padom Hercegovine 1482., Jajačke banovine 1527. i Bihaća 1592., Turci su ovladali područjem BiH i organizirali svoju upravu. 1580. osnovali su Bosanski pašaluk kojemu je jezgru tvorio teritorij srednjovj. bos. države. U tom razdoblju nastaju krupne etničke promjene jer, osim što je stradavalo, domaće stanovništvo bježi pred Turcima u sigurnije hrv. krajeve. Uspostavom tur. vlasti otpočinje proces islamizacije, koji os. snažno zahvaća zatečeno stanovništvo u tijeku druge pol. 15. st. i u 16. st., bez obzira na njegovu vjersku pripadnost. Slabljenjem Osmanskog Carstva tijekom 17. i 18. st. BiH potresaju nemiri, a u prvoj pol. 19. st. jačaju zahtjevi za reformama Carstva, što je praćeno ustancima (Husein-kapetana Gradaščevića) i bunama, koje je Porta krvavo gušila (Omer-paša Latas). Na Berlinskom kongresu 1878. Austro-Ugarska je dobila mandat da okupira BiH, a 1908. ju je anektirala. Od tada na bos.herc. prostorima raste srpsko-hrv. antagonizam. Srp. nacionalisti u »Mladoj Bosni« ubijaju austr. nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. 6. 1914. Kriza izazvana time prerasta u I. svj. rat (1914–18). Slomom Austro-Ugarske 1918. BiH ulazi u sastav Kraljevine SHS, što je omogućilo nesmetanije djelovanje srp. politike. Sporazumom Cvetković-Maček i osnivanjem banovina, teritorij BiH podijeljen je u smislu zaštite hrvatskih, odn. srp. interesa. U toku II. svj. rata (1941–45) u BiH, tada u sastavu NDH, bjesni građ. rat u kojemu su stradale desetine tisuća Muslimana, Hrvata i Srba. Nakon rata BiH postaje posebna federalna jedinica nove Jugoslavije, a njezino stanovništvo islamske vjeroispovijesti dobiva sva prava naroda i konstituira muslimansku naciju. Nakon Titove smrti polit. oprjeke među bos.herc. narodima se produbljuju. S raspadom Jugoslavije, prevlast u BiH ostvaruju nacionalne stranke: na prvim slobodnim izborima potkraj 1990. Muslimani, tj. Bošnjaci, uglavnom se priklanjaju Stranci demokratske akcije (SDA), Hrvati Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH (HDZ BiH), a Srbi Srpskoj demokratskoj stranci (SDS). Te stranke prevladavaju u Skupštini BiH i u drž. predsjedništvu, kojem predsj. postaje Alija Izetbegović (lider SDA). Bošnjačkim i hrv. nastojanjima za državnom samostalnošću BiH (Memorandum o suverevitetu, 12. 10. 1991) protivilo s vodstvo SDS-a (Radovan Karadžić i dr.), koje je tijekom 1991. poticalo stvaranje Srpskih autonomnih oblasti unutar BiH. Vodstvo SDS-a bojkotiralo je rad drž. tijela, te je (21. 12. 1991) proglasilo Srpsku Republiku BiH (od 12. 8. 1992. Republika Srpska). Uz podršku Hrvatske, vojno-politički se organizirala hrv. strana u BiH (predvođena Matom Bobanom i dr.), proglašenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne (18. 11. 1991; od 28. 8. 1993. Hrvatska Republika Herceg Bosna). Na međunar. priznanje BiH (7. 4. 1992.) srpska strana odgovorila je ratom (uz pomoć Srbije i Crne Gore) i do kraja 1992. zauzima oko 70% drž. teritorija (proganjajući musl. i hrv. stanovništvo). Srp. snagama suprostavlja se Hrvatsko vijeće obrane (HVO; osn. 8. 4. 1992.), a potom i uglavnom bošnjačka Armija BiH (osn. 4. 7. 1992). Uslijedilo je više bezuspješnih međunar. inicijativa za okončanjem rata, a 1993–94. trajao je i hrvatsko-bošnjački sukob. Prestaje s posredovanjem SAD-a i uspostavljanjem hrvatsko-bošnjačke suradnje, koja je 1995. rezultirala vojnim uspjesima i okončanjem rata (→ Daytonski sporazum). Potom su unutar BiH stvorena dva entiteta: Federacija BiH (51% teritorija) i Republika Srpska (49% teritorija) te je uveden međunarodni polit. (OESS, UN i dr.) i sigurnosni (NATO) nadzor radi održanja mira. Procjenjuje se da je tijekom rata u BiH (1992–95) bilo više od 100 000 poginulih i oko 2,7 mil. prognanih i pogođenih ratnim nasiljem.


članak preuzet iz Hrvatskog obiteljskog leksikona, izdanje 2005.

Bosna i Hercegovina. Država u jugoist. Europi; 51 129 km2; 3,8 mil. st. Gl. grad Sarajevo. Najstariji ...

Krležijana


Hrvatski biografski leksikon

Medicinski leksikon


Istarska enciklopedija

Filmski leksikon


Nogometni leksikon

Hrvatski obiteljski leksikon



© LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA 2009. - 2014.