bosanski krstjani, prvotno pripadnici nekog katoličkog reda koji je djelovao na području srednjovj. Bosne. Od kraja 12. st. optuživani za dualističko (katarsko, patarensko i manihejsko) krivovjerje. Njihovo udaljavanje od službene Rim. crkve dovelo je u drugoj pol. 13. st. do osnivanja posebne sljedbe poznate kao Crkva bosanska. Krstjani su činili okosnicu te crkve i davali njezinu hijerarhiju: niže starce i više goste, za koje se ustalio naziv strojnici. Poglavar sljedbe zvao se djed. Do nestanka Crkve bosanske zadržali su svoj redovnički karakter, premda Dubrovčani tvrde (5. 10. 1433) da su »bez vjere, reda i pravila«. Sudbina krstjana riješena je pedesetih god. 15. st., kada na njihovu pokrštavanju rade franjevački misionari (I. Capistran), a u Podrinju i srp. svećenstvo. Skorim padom Bosne (1463) naglo im se gubi trag. U raspravama starijih kat. polemičara krstjanima se pripisuje strogi dualizam, dok kod mlađih kat. pisaca, što je prihvatila i većina povjesničara Crkve bosanske, prevladava mišljenje da je ona slijedila dualističko učenje »umjerenog tipa«.