Početna O portalu Upute Kontakt

LZMK
Portal znanja LZMK

LZMK
Portal znanja LZMK


Vojvodina, autonomna pokrajina u sastavu Srbije; 21 536 km2, 2 024 487 st. Obuhvaća Bačku, Banat i Srijem. Sastoji se od aluvijalne nizine uz tokove Dunava, Tise i Save, lesnih zaravni na njihovu rubu, pješčara (Deliblatska u Banatu) i gorja (Fruška gora i Vršačke planine). Kontinentalna klima. Poljodjelstvo (žitarice, ind. bilje), stočarstvo, vinogradarstvo. Ležišta nafte i zemnoga plina. Prehr., tekst., kožarska, drvna, duhanska, kovinska i elektroind. Gl. grad Novi Sad; veća naselja: Subotica, Sombor, Kikinda, Pančevo i Zrenjanin. – pov V. obuhvaća područje pov. pokrajina Srijema, Bačke i Banata. Naseljena je od paleolitika i do ← 1. st. ondje su se smjenjivale različite kulture i narodi. U ant. doba (← 35. do ← 9) najprije je Srijem, a u 2. st. i dio Banata došao pod vlast Rimljana, koji su osvojene krajeve uključili u provincije Panoniju i Daciju. Za velike seobe naroda 6–7. st. tim područjem prolaze ili se neko vrijeme zadržavaju Huni, Gepidi, Ostrogoti i Avari, a u 6. st. počinju se doseljavati i Slaveni. Pošto je 796. uništena avarska država, kojoj je središte bilo na prostoru između Dunava i Tise, Srijem su zauzeli Franci, a Banat Bugari. God. 896. u Panoniju prodiru Ugri, koji ondje stvaraju svoju državu i ulaze s Bugarima i Bizantom u borbu za to područje koje im konačno pripada 1180. Od kraja 12. st. ono se razvija u sastavu Ugarskoga Kraljevstva, koje je ondje uspostavilo županijski sustav, a granice županija ustalile su se poč. 14. st. (Srijemska, Vukovska, Bačka, Bodroška i Torontalska županija). Od vremena vladavine Bele IV (1235–70) Severinski Banat naseljavaju Ugri, Kumani i Pečenezi. Od kraja 14. st. pred sve većom tur. opasnošću u krajeve preko Save i Dunava bježi pravosl. srp. pučanstvo, koje masovnije počinje pristizati nakon propasti srp. države 1459. Sve to spontano i prinudno doseljavanje na područje V. mijenja postojeću etničku i konfesionalnu strukturu na štetu zatečenoga kat. stanovništva. U prvoj pol. 16. st. V. osvajaju Turci (Srijem 1529., Bačku 1540. i Banat 1551–52) i novostečene krajeve pripajaju sandžacima Srijemskomu, Segedinskomu, Bečkerečkomu, Čanadskomu, Temišvarskomu i Moldavskomu. Zbog ratnih pustošenja krajem 16. st., na opustjela se područja u 17. st. doseljavaju Hrvati, poznati pod imenom Bunjevci, a 1690. patrijarh Arsenije III. Crnojević (Čarnojević) doveo je u Južnu Ugarsku oko 70–80 tis. Srba iz Srbije, kojima je car Leopold I. dao neke povlastice. Karlovačkim mirom iz 1699. pod vlašću Turaka ostali su Banat i I Srijem, dok je Austriji pripala Bačka i Z Srijem; Požarevačkim mirom iz 1718. austr. caru pripali su Banat i tzv. turski Srijem. U oslobođene krajeve otpočinje naseljavanje Nijemaca, Francuza, Španjolaca (Katalonaca), Madžara, Slovaka, Rusina te Židova i Cigana, što ponovno mijenja etnički sastav. Poč. 18. st. područje V. podijeljeno je na vojnu i civilnu upravnu jedinicu. Smanjivanjem tur. opasnosti, krajevi udaljeniji od tur. granice razvojačuju se, a njihovo područje uključuje u Ugarsku; vojna granica zadržana je u Srijemu uz Dunav od Petrovaradina do Zemuna (Posavska vojna granica; 1745) i u dijelu Banata (Banatska vojna granica; 1760-ih). Takva organizacija Vojne krajine održala se do 1848. U ostalim dijelovima V., os. u Bačkoj, uspostavljen je županijski sustav. Na skupštini u Karlovcima (Srijemski Karlovci) 15. 5. 1848. donesena je odluka da se Srijem, Vojna krajina u Srijemu, Baranja i Bačka s bečejskim i šajkaškim okruzima te Banat s Vojnom krajinom i kikindskim okrugom proglase Srpskim Vojvodstvom (V. se prvi put javlja kao teritorijalna jedinica). Istom prilikom proklamiran je savez novoproglašenoga Vojvodstva s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom. God. 1860. Srpsko je Vojvodstvo ukinuto, a njegov teritorij pripojen Ugarskoj. Austro-ug. nagodbom 1867. i Hrv.-ug. nagodbom 1868. područje V. podijeljeno je između Ugarske, kojoj su pripali Bačka i Banat, i Austrije, koja je dobila Srijem pod upravom Hrvatske. Velika narodna skupština u Novom Sadu prekinula je 25. 11. 1918. državne veze s Austro-Ugarskom, odcijepila V. od Ugarske i proglasila njezino ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom te V. 1. 12. iste god. kao dio Kraljevine Srbije ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Zakonom o oblasnoj i sreskoj samoupravi iz 1922. područje V. podijeljeno je na oblasti, a nakon zavođenja Šestosiječanjske diktature 1929. i Zakona o podjeli Jugoslavije na banovine, pripalo je Dunavskoj banovini sa sjedištem u Novom Sadu, osim Zemuna i Pančeva koji su s Beogradom izdvojeni u posebnu jedinicu. Sporazumom Cvetković–Maček od 26. 8. 1939. novouspostavljenoj Banovini Hrvatskoj pripojeni su dijelovi zapadnoga Srijema, kotarevi Ilok i Šid. 1941–45. V. je podijeljena u tri zone: Bačka s Baranjom pripala je Madžarskoj, Banat kao zasebno okupacijsko područje u sastavu Nedićeve Srbije držali su Nijemci, a Srijem je ušao u sastav Nezavisne Države Hrvatske. Nakon II. svj. rata V. postaje autonomna pokrajina u sastavu SR Srbije (31. 7. 1945); priključen joj je I Srijem. Njemačko stanovništvo masovno je iseljeno. Autonomija je proširena 1974., a reducirana 1988., kada vlast preuzimaju pristaše S. Miloševića. U 1990-im snažnije je polit. organiziranje nacionalnih manjina. Veće autonomne ovlasti ima od poč. 2002.


članak preuzet iz Hrvatskog obiteljskog leksikona, izdanje 2005.

Krležijana


Hrvatski biografski leksikon


Hrvatski obiteljski leksikon

Medicinski leksikon


Istarska enciklopedija


Pomorski leksikon

Filmski leksikon


Filmska ekciklopedija


Nogometni leksikon



© LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA 2009. - 2020.