tenor (lat.). 1. Najviši muški pjevački glas, opsega c-c²; po boji odn. po ulozi u operi razlikuju se lirski, herojski, dramski i t. buffo. 2. U višeglasju 13–16. st. glas temeljne dionice; prvotno najdublji glas; u četveroglasnom slogu, glas iznad basovske dionice. 3. Oznaka glazbala kojima opseg odgovara opsegu ljudskoga tenora: tenor-saksofon, tenor-trombon.