Početna O portalu Upute Kontakt

LZMK
Portal znanja LZMK

LZMK
Portal znanja LZMK


sonata (tal.), višestavačna instrumentalna skladba za jedno solističko glazbalo (rjeđe za dva), najčešće za glasovir, zatim violinu ili violončelo s glasovirskom pratnjom, za orgulje, rjeđe za puhačko glazbalo i glasovir. U renesansi, naziv za sve instrumentalne skladbe, osim tokate. U baroku se razvijaju dvije vrste: sonata da chiesa (crkvena s.), ob. od 4 suprotstavljena stavka (adagio, allegro, polagani stavak sličan sarabandi, stavak sličan gigue), najčešće za sastav od 3 dionice (→ triosonata), izvodila se pri obredima; sonata da camera (komorna s.), ob. od preludija i niza kontrastirajućih plesnih stavaka (allemande, courante, sarabande, gigue, gavotte), izvodila se na dvorovima. Crkv. s. prerasta u klas. sonatu (kojoj su konačni oblik izgradili bečki klasičari), sa 3 ili 4 stavka (allegro, adagio, menuet s trijom ili scherzo, završni rondo). Gl. skladatelji: J. Haydn, W. A. Mozart, L. van Beethoven, F. Schubert, J. Brahms, A. Skrjabin, mnogi suvremeni skladatelji.


članak preuzet iz Hrvatskog obiteljskog leksikona, izdanje 2005.

Krležijana


Hrvatski biografski leksikon

Medicinski leksikon


Istarska enciklopedija

Filmski leksikon


Nogometni leksikon

Hrvatski obiteljski leksikon



© LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA 2009. - 2014.