Leonardo da Vinci (1452–1519), tal. slikar, kipar, graditelj i učenjak; univerzalan renesansni duh i jedan od najvećih umjetnika u povijesti. Djelovao u Firenci, Milanu i Rimu, a od 1517. na kralj. dvoru u Francuskoj. Istraživač različitih pojava u prirodi od leta ptica do anatomije ljudskoga tijela; konstruirao naprave i strojeve, projektirao regulacijske i fortifikacijske zahvate i stvarao urbanističke planove za idealne gradove budućnosti. U njima je genijalno anticipirao mnoge kasnije zamisli i tehn. rješenja (padobran, ronilačko zvono, tenk). Slikarskim Leonardovim djelom dosegla je visoka renesansa vrhunac; karakteristični sfumato daje posebnu atmosferu njegovim slikama. Os. su zanimljivi njegovi mnogobrojni crteži, studije biljaka, životinja i ljudskoga tijela koje su prethodile slikanju. Od kiparskih djela Leonardovih poznat je po crtežima samo konjanički spomenik kondotijeru Francescu Sforzi, koji je uništen. Poklonstvo kraljeva; Majka Božja u špilji; Posljednja večera: (freska u milanskom samostanu Sta Maria delle Grazie:); Mona Lisa (Gioconda); Sv. Ana s Majkom Božjom i Isusom. Napisao Raspravu o slikarstvu.
članak preuzet iz Hrvatskog obiteljskog leksikona, izdanje 2005.
|
LEONARDO DA VINCI, talijanski slikar, kipar, arhitekt, učenjak i pronalazač (Vinci, Toskana, 15. IV. ...
LEONARDO DA VINCI, talijanski slikar, kipar, arhitekt, učenjak i pronalazač (Vinci, Toskana, 15. IV. 1452 - Cloux, Francuska, 2. V. 1519). Na gotovo svim područjima duha dao je značajne prinose, nagovješćujući ujedno rješenja što su ih ostvarila znatno kasnija razdoblja. Od slikarstva, preko raznih fizikalnih disciplina sve do anatomskih studija, Leonardo je svoja istraživanja stalno temeljio na analitičkom opažanju prirodnih fenomena.
U ranome tekstu Iza kulisa godine 1918 (Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, Zagreb 1972) Krleža misli da je Leonardo promatrao »uzvišeno hladnokrvno«, a u Marginaliji uz slike Petra Dobrovića (Savremenik, 1921, 4) spominje njegovu »dijaboličnu uzvišenost«. U eseju O Paracelzu (Eseji II, Zagreb 1962), temeljenom na dnevniku iz 1942, povezuje Leonarda sa srednjovjekovnim učenjakom R. Baconom, smatrajući kako su obojica bili ispred svoga doba, da bi im zamisli bile ostvarene tek mnogo kasnije. Krležu gotovo uvijek zanima Leonardovo znanstveničko a ne umjetničko djelovanje te naglašava njegov strogo znanstveni odnos prema predmetu zanimanja. Najvišu ocjenu izriče mu u tekstu Iz knjige Izlet u Madžarsku 1947 (Republika, 1953, 12), gdje izrazima divljenja Michelangelu dodaje: »Leonardo je jedini osim Michelangela imao takav smioni pogled.«
A. Žč.
članak preuzet iz Krležijane, izdanje 1993.
|