Početna O portalu Upute Kontakt

LZMK
Portal znanja LZMK

LZMK
Portal znanja LZMK


hrvatski jezik, južnoslavenski (zapadnojužnosl.) jezik iz baltoslavenske grane indoeur. jezične porodice; govorni, standardni i službeni jezik Hrvatske i Hrvata u BiH; njime govori o. 5 mil. ljudi na manje ili više kompaktnom prostoru Hrvatske, Z Vojvodine, dijelova BiH te Boke kotorske, a i više stotina tisuća Hrvata razasutih po svijetu: u Austriji (Gradišće), Madžarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Italiji (Molise); novija dijaspora u Z Europi, SAD-u, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Južnoj Americi i J Africi. – Dijeli se na tri narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko; današnji standardni i knjiž. jezik temelji se uglavnom na novoštok. govorima ijekavskoga izgovora, a piše se latinicom. U stoljećima nakon doseljenja Hrvata, h. j. razvijao se pod utjecajem različitih jezika, a ponajprije latinskoga kao jezika zapadnoga kršćanstva i u manjoj mjeri grčkoga, a samo u govornom jeziku dalmatskoga; od 10. st. važan je i utjecaj crkvenoslavenskoga. U kasnijim razdobljima (kraj sr. vijeka i novi vijek) važan je utjecaj talijanskoga, njemačkoga, turskoga i donekle madžarskoga, a u 19. i 20. st. češkoga (kao normiranoga predloška i izvora strukovnoga nazivlja). Starocrkvenoslavenski kao pisani jezik na hrvatskim je prostorima ubrzo asimilirao značajke blisko srodnoga narodnoga hrv. jezika (hrv. recenzija staroslavenskoga) a hrvatski će ga pisani jezik već u 13–14. st. uglavnom zamijeniti, do kraja sr. vijeka u potpunosti. Kako je latinski od doseljenja pa do 19. st. bio jedan od hrv. pisanih i knjiž. jezika, snažno je utjecao i na oblikovanje hrv. jezika. Prvim očuvanim pisanim spomenikom h. j. smatra se Baščanska ploča (o. 1100). Do 19. st. h. j. upotrebljavao se pretežito u obliku dijalektalnih pisanih i knjiž. jezika (čakavski, štokavski, kajkavski). Štok. narječje ulazi u hrv. književnost potkraj 15. st. u djelima Š. Menčetića, Dž. Držića i Ranjininu zborniku, pa zapravo otada počinje prapovijest današnjeg hrv. knjiž. jezika. U 16. st. štok. se tip širi i na druga područja knjiž. djelatnosti, a to se nastavlja i u 17. st. (bos. franjevci) i osobito u 18. st. (A. Kačić Miošić, M. A. Reljković). Od sred. 18. st. postoji učvršćen štokavski knjiž. jezik i isto tako kajkavski knjiž. jezik. Iako su već u 17. st. bili razrađeni projekti stvaranja jedinstvenoga hrv. jezika na štok. osnovici, odnosno njegove standardizacije (B. Kašić), dvojnost hrv. standardizacijskoga procesa napušta se u 19. st. u doba iliraca. Novoštokavski je poslužio kao okosnica oko koje su se, os. u leksiku, okupljali čak. i kajk. elementi, a uvođenjem dijakritičkih znakova (Lj. Gaj) prihvaćena je i jedinstvena grafija. Nakon preporoda razvijaju se jezične škole (Zadarska, Zagrebačka, Riječka), koje se sukobljuju oko grafije, množinskih padeža i pravopisnih načela. U posljednjem desetljeću 19. st. razvija se škola «hrvatskih vukovaca» (T. Maretić, I. Broz) s težnjom da se hrv. jez. standard izjednači sa srpskim, ili mu se barem prilagodi. Za NDH (1941–45) došlo je do većih jez. promjena; obnovljen je leksički purizam te morfonološki pravopis (prevladavajući od narodnoga preporoda do 1890-ih). U jugosl. državi (1918–41. i 1945–91) ponovno se javljaju smetnje razvoju hrv. standardnoga jezika te je 1954. sklopljen Novosadski dogovor, kojim će se za Hrvate, Srbe i Crnogorce uvesti obvezatan zajednički naziv za jezik (hrvatskosrpski ili srpskohrvatski), izraditi zajednički pravopis i rječnik te ujednačiti općeznanstveno nazivlje. Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (1967) počinje otvoreno suprotstavljanje hrv. javnosti takvoj jezičnoj politici, a Matica hrvatska poništila je rješenje iz Novoga Sada. 1970-ih i 1980-ih izboreni su osnovni uvjeti za samostalan razvoj hrv. standardnoga jezika, započet stvaranjem neovisne Republike Hrvatske 1991.


članak preuzet iz Hrvatskog obiteljskog leksikona, izdanje 2005.

Krležijana


Hrvatski biografski leksikon

Medicinski leksikon


Istarska enciklopedija

Filmski leksikon


Nogometni leksikon

Hrvatski obiteljski leksikon



© LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA 2009. - 2014.