Početna O portalu Upute Kontakt

LZMK
Portal znanja LZMK

LZMK
Portal znanja LZMK


Hrvatska, država u JI Europi; pruža se u obliku luka od Dunava na SI do Boke kotorske na krajnjem J; obuhvaća 56 538 km2 kopnene površine i 33 200 km2 površine obalnoga mora, 4 437 460 st. (popis 2001) ili 78,4 stanovnika na 1 km2. Većinski su narod Hrvati (89,6%), slijede Srbi (4,5%), Bošnjaci (0,5%), Madžari (0,4%), regionalno opredijeljeni (0,2%), te Česi, Talijani (0,4%), Slovaci, Nijemci, Albanci, Ukrajinci, Rusini, Romi, Židovi i dr. Teritorijalna podjela: 20 županija i Grad Zagreb kao posebna upravna jedinica u položaju županije. Gl. grad Zagreb. H. se dijeli na tri velike geografske regije. 1. Mediteranska ili primorska regija (17 850 km2, obuhvaća otoke, kopneno primorje i nisko zaleđe (Zagora). Prema unutrašnjosti omeđena nizom vapnenačkih planinskih bílâ: Učka, Velika i Mala Kapela, Velebit, Dinara s najvišim vrhom Hrvatske (Dinara, 1831 m) i Biokovo. Obala se ubraja među najrazvedenije u Europi s više od 1000 otoka, grebena i hridi. Mediteranska klima s toplim i suhim ljetima i blagim i vlažnim zimama. Veće rijeke: Mirna i Raša u Istri te Zrmanja, Krka i Cetina (Neretva kod ušća) u Dalmaciji; mnogobrojne ponornice u zaleđu. Jezera: Vransko na Cresu, Vransko kod Biograda i Prokljansko jezero. Zimzelena vegetacija u obalnom pojasu (šume crnike i alepskoga bora), makija i kamenjar te kserofitne šume hrasta i bjelograba. Najgušća naseljenost uz obalni pojas gdje su i najveća naselja. Plodne zemlje je malo (oko 15% površine); uglavnom vinogradarstvo i voćarstvo. Gl. je gospodarska grana turizam, a razvijeno je i poljodjelstvo (južno voće, povrće, vinova loza), ribarstvo, trgovina, pomorstvo, industrija. Najjača ind. grana brodogradnja; veća su brodogradilišta u Rijeci, Puli, Splitu, Kraljevici. Najvažnija su lučka, ind. i trgovačka središta Rijeka (s najvećim lučkim prometom i ind. potencijalom) i Split; ostala naselja i turistička središta: Dubrovnik, Hvar, Korčula, Makarska, Poreč, Pula, Rab, Šibenik, Zadar. 2. Gorsko-planinska regija (7913 km2), najmanji, najrjeđe naseljeni i najslabije razvijeni dio H.; sastoji se od Gorskoga kotara i Like. Karakteriziraju je visoki krški pojas s poljima u kršu i riječnim dolinama. Planinski lanci Velebita, Kapele i Plješivice dijele je od mediteranske i panonske regije. Klima svježa planinska (prosječna temp. ljetnih mjeseci ne prelazi 19 °C, dok je temp. triju zimskih mjeseci redovito ispod 0 °C); god. količina oborina 1600–2500 mm. Važnije rijeke: Dobra, Gacka, Lika, Kupa. Plitvička jezera. Vegetacija pretežito od miješane bukove i jelove šume. Poljodjelstvo slabo razvijena: pašnjaci, šume, šikare. Obradivo je svega 11% površine, a šume pokrivaju čak 50% teritorija. Razvijeno stočarstvo (uzgoj ovaca), drvna ind. Nema većih naselja; središta su Delnice, Ogulin, Otočac, Gospić. 3. Panonska regija (30 776 km2), najveća je i najgušće naseljena; glavna je žitorodna regija i poljoprivredno najvažniji dio H.; obuhvaća krajnji JZ Panonske nizine. Polovicu površine čine obradiva zemljišta. I su dijelovi agrarno najvredniji, a Slavonija s Baranjom glavna je žitnica H. Prevladavaju riječne ravnice Drave, Save i Kupe s kojih se izdižu osamljene planine (visine do 1000 m), a na JZ rubu nalazi se pojas niskih vapnenačkih zaravni (Kordun). Središnji dio H. je ključno područje države s obzirom na prometno-zemljopisno, populacijsko i gospodarsko značenje te ulogu Zagreba kao metropole. Klima je umjereno kontinentalna, vlažnija na Z, sušnija na I. Vegetacija se sastoji od šumâ hrasta i graba; bukve ima na višim planinskim dijelovima. U poplavnim ravnicama razvijene su šume hrasta lužnjaka (slavonski hrast), a na kiselim tlima šume kestena. U Z vlažnijem dijelu regije razvijeno je stočarstvo (os. govedarstvo), vinogradarstvo, voćarstvo te uzgoj ind. bilja (lan, konoplja). U I dijelu panonske regije uzgaja se pšenica, kukuruz i ind. bilje (šećerna repa, lan, konoplja). U stočarstvu prevladava svinjogojstvo i peradarstvo; ribnjičarstvo. Ležišta nafte i zemnoga plina; rafinerije u Sisku i Rijeci. Crna metalurgija (Sisak), strojogradnja i kem. ind. (Zagreb, Kutina, Sisak), tekst. ind. (Zagreb, Zagorje), prehr. ind. (Zagreb, Koprivnica). Osim Zagreba, najjačeg industrijskog, kult. i gospodarskoga središta H., važniji su gradovi: Osijek, Varaždin, Karlovac, Sisak, Slavonski Brod, Vinkovci, Vukovar, Koprivnica, Bjelovar, Požega. – pov Tragovi materijalne kulture sežu u diluvij, a iz kulture moustériena potječu nalazi neandertalskoga čovjeka (Krapina). Zatim se smjenjuju kulture neolitika. U kasno brončano doba javljaju se, ilir. plemena Japodi, Liburni, Delmati, Breuci, Kolapijani te Histri. Krajem ← 4. i poč. ← 3. st. doseljavaju se keltska plemena i zaposjedaju doline rijeka, a Grci koloniziraju otoke i obalu. Od ← 229. Rimljani vode više ratova protiv ilir. plemena i konačno ih pokoravaju (6–9. god). Provincija Ilirik dijeli se na Dalmaciju i Panoniju. Istra je pripala italskom području. Novu reorganizaciju provodi Dioklecijan, pa na području H. nastaju 4 provincije. Od 3. st. u te se krajeve širi kršćanstvo. Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva 476. područje H. jedno je vrijeme pod vlašću Istočnih Gota (Liburnija; Dalmacija), Langobarda (Panonija), te Bizanta. Poč. 7. st. u H. se naseljavaju Avari i Slaveni. Hrvati se uključuju u borbu protiv avarske premoći i nakon pobjede nastanjuju se na svojim sadašnjim prostorima. Poč. 9. st. H. je pod vlašću Franaka, protiv kojih u Panoniji ustaje knez Ljudevit (818–822), dok ih dalm. knez Borna podržava. Uskoro samostalnost stječe i Neretvanska kneževina, a Istrom vladaju italski kraljevi iz dinastije Karlovića. H. jača za vrijeme kneza Trpimira (o. 845 – o. 864) koji uspješno ratuje protiv Bizanta i Bugara i prvi se naziva (4. 3. 852) »knez Hrvata« (dux Chroatorum). Za kneza Branimira (879 – o. 892) H. stječe neovisnost. Nakon rata s Ugrima Tomislav joj (o. 910 – o. 930) pripaja Panonsku H., ratuje uspješno protiv Bugara, dobiva na upravu dalm. gradove i uzima naslov kralja (925). Tada je H. vrlo moćna. Administrativno je podijeljena na 11 župa, a Lika i Krbava su pod banovom upravom. Stjepan Držislav (969–997) prvi je okrunjeni hrv. kralj. U 11. st. H. je ojačala za vladavine Stjepana I., Petra Krešimira IV. i Zvonimira. God. 1091. izumiru Trpimirovići, a Slavonija, H., Dalmacija i Neretvanska kneževina do 1102. dolaze pod vlast Arpadovića. Do 1107. Kolomanovu vlast priznaju i dalm. gradovi. Ugarski vladari krunidbom postaju i hrv. kraljevi (hrv.-ug. kraljevi). Arpadovići u te krajeve donose nov oblik vladanja. Uvodi se županijski sustav. Za vrijeme Emanuela Komnena veći dio hrv. zemalja priznaje njegovu vlast (1167–80). Od kraja 12. st. u H. se počinju izdvajati feudalne obitelji (knezovi: krčki, vinodolski, modruški, cetinski, krbavski, omiški, gorički, vodički, blagajski). God. 1241/42. hrv. su zemlje opustošili Tatari, nakon čega kralj Bela IV. provodi novo teritorijalno ustrojstvo zemlje i osniva slobodne kralj. gradove. O. 1260. od hrv. zemalja ustanovljena su dva banata. Ban za Slavoniju bira se do 1476., a za Hrvatsku od 1273. do 1558. Hrv. su velikaši u pojedinim razdobljima snažno utjecali na polit. prilike u zemlji. Tako su Bribirski knezovi (ban Pavao I. je »gospodar čitave Bosne«) i Babonići pomogli napuljskim Anžuvincima da dođu na ugarsko prijestolje (1301). Krajem 14. i poč. 15. st. Hrvati su također branili prava Anžuvinaca protiv Ludovikovih nasljednica (Elizabete i Marije) i Sigismunda Luksemburgovca. Na svojoj strani imali su bos. kralja Tvrtka i većinu njegovih velikaša. Zadarskim mirom (1358) Venecija se odrekla svojih posjeda u Dalmaciji, ali je 1409. za 100 000 dukata od Ladislava Napuljskoga kupila kraljevska prava na Dalmaciju, koju je s Istrom zadržala do 1797. Od 1415. u hrv. zemlje počinju prodirati Turci, a opasnost od njih postaje mnogo veća nakon propasti Bosanskoga Kraljevstva 1463. Osnivanjem Jajačke i Srebreničke banovine Turci nisu zaustavljeni, nego su 1493. teško porazili bana Derenčina na Krbavskom polju, a 1526. i hrv.-ug. vojsku na Mohaču. Radi obrane, plemstvo u Hrvatskoj 1. 1. 1527. bira za kralja Ferdinanda Habsburškog, a ono u Slavoniji 6. 1. 1527. odlučuje se za Ivana Zapolju. Umjesto da se zajednički bori protiv tur. opasnosti, hrv. se plemstvo međusobno razračunava. Od osvojenih područja Turci osnivaju Kliški, Požeški, Začazmanski, te Lički (ili Krčki) sandžak koji 1580. ulaze u sastav Bosanskoga pašaluka. God. 1573. žalosne »ostatke ostataka« H. zahvatila je velika seljačka buna. Od poraza Turaka pod Siskom 1593. počinje postupno oslobađanje H., ali to ne isključuje duboke razlike između dvora i hrv. velikaša, zbog kojih 30. 4. 1671. stradavaju Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan. Politika Marije Terezije i Josipa II. dovodi H. u 18. st. u upravnu ovisnost o Ugarskoj. Kratko vrijeme Istra, Dalmacija, Dubrovačka Republika i Boka kotorska priznali su vlast Napoleona I., a nakon 1813. pripali su Austriji. Otpor madžarizaciji hrv. plemstvo u 19. st. započinje borbom za jezik (ilirski pokret), koja je 1848. rezultirala Narodnim zahtjevima. U revoluciji 1848/49. hrv. ban J. Jelačić stao je na stranu dvora, ali i u obranu hrv. interesa. Nakon pada Bachova apsolutizma H. 1868. uređuje svoj odnos s Ugarskom (Hrvatsko-ugarska nagodba), a pojavom raznih polit. stranaka dolaze do izražaja razlike i proturječja hrv. društva. Poč. 20. st. jača utjecaj političara koji zagovaraju politiku »novoga kursa«. Hrv. sabor 29. 10. 1918. proglašava odcjepljenje od Austro-Ugarske (poražena u I. svj. r.), a 1. 12. 1918. H. stupa u Kraljevinu SHS. Istra, Rijeka i Zadar pripali su Italiji. Administrativnim ustrojstvom 1922. teritorij H. podijeljen je na 6 oblasti (zagrebačka, osječka, srijemska, primorsko-krajiška, splitska i dubrovačka), a 1929. podijeljena je na dvije banovine (Savska – Zagreb i Primorska – Split). Sporazumom Cvetković–Maček iz 1939. osnovana je Banovina Hrvatska, kojoj su dodani neki dijelovi BiH. Ratnih godina (1941–45) uspostavljena je NDH, koja je oslonac imala u Hitlerovoj Njemačkoj i Mussolinijevoj Italiji. U sastavu NDH bilo je ukupno područje BiH, ali su veliki dijelovi Dalmacije pripali Italiji, a Baranje i Međimurja Madžarskoj. Ustaški se režim suočio s pobunom srp. stanovništva i hrv. antifašista predvođenih KP Hrvatske. Zemlja se našla u ratu u kojem je bilo više stotina tisuća poginulih kao i onih koji su u povlačenju napustili zemlju. Nakon rata H. je kao jedna od federalnih jedinica ušla u sastav obnovljene Jugoslavije pod vlašću komunista. Nakon slobodnih izbora u proljeće 1990., H. postupno napušta jugosl. zajednicu. Kada je Sabor 25. 6. 1991. na temelju referendumske odluke proglasio neovisnost i suverenost Republike H., dio srp. stanovništva započinje pobunu koju podupiru Srbija i JNA (→ Domovinski rat). Premda je dio zemlje bio okupiran, u svibnju 1992. H. je primljena u UN. Vojnim akcijama 1995. H. je oslobodila područja Z Slavonije, Banovine, Korduna, Like, Ravnih kotara i Zagore.


članak preuzet iz Hrvatskog obiteljskog leksikona, izdanje 2005.

Hrvatska. Prve nogometne utakmice na području Hrvatske odigrane su, prema nekim podatcima, još 1880. ...

Krležijana


Hrvatski biografski leksikon

Medicinski leksikon


Istarska enciklopedija

Filmski leksikon


Nogometni leksikon

Hrvatski obiteljski leksikon



© LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA 2009. - 2014.